Ima već
četiri godine! Kad su prošle i kako - ne znam, ali vidim da mu zagrljaj postaje
čvršći i da može sam da skoči sa zidića. Volim taj zagrljaj, volim to što,
otkad je počeo šeprtljavo da hoda, pri svakom susretu mi trči u susret i
obraduje mi se, bez izuzetka.
Ne mogu
reći da nešto kod njega ne volim. Ali, možda mi je najslađa ta njegova
jednostavnost i prostodušnost. Nije mu baš najjasnije zašto sam mu kupila
patike, ako već ima jedne. A, mogla sam lijepo kupiti traktor. Nema veze što
ima već, ne jedan, nego svih veličina i od svih materijala.
Traktori su
svakako najzanimljivija igračka, jer mora da ore baštu, djedu, komšinici i ako
ga još ko pozove. Ako ne bude zemljoradnik, biće majstor, jer svaka igračka
može postati bušilica, a pravi čekić u ruci postaje čista sreća na njegovom
licu.
Volim što
mu je jedna zahtjevnija šetnja prava pustolovina, jer sve njegova mašta
pretvara u čaroliju. I borba protiv vjetra ga ne ometa da na vrh brda istrči
bez pauze. Onda želi da najbrže pojede parče pice u pekari, pa da popije „sok
od Cedevite“, dok ga češkamo po leđima. Malo mama, malo kuma, koje su ga pomalo
obje rodile. Kako? „Mama je rodila kumu, a kuma mene!“
 |
| Ušuškan! |
 |
| 2016. |
A nisam,
samo ga volim kao da jesam i nemam posebnije ljubavi u svom životu, a mogu reći
da sam srećna, jer zaista mnogo volim. I od onog dana kad je šeprtljavo kružio
oko mojih nogu, kad sam mu na njegov prvi rođendan postala kuma, traje moja
želja da mu moj zagrljaj nadomjesti sve one, prema kojima je širio ruke, a oni
ostajali nijemi pred njegovim milim licem.
I tu sam,
da zagrlim, da utješim, da ispričam priču, da guram na ljulji, da pridržim
čekić, da dam odgovore na pitanja, koje ni sama ne znam, ali mi ih on sam daje.
Nema u njemu ničeg lošeg, pokvarenog i od njega glava ne boli. To je ono
kvalitetno utrošeno vrijeme, koliko god malo da ga ima.
 |
| Tri, četiriiiii, saaad! |
Volim što
uz nas može da poleti. Makar na kratko, makar ne tako visoko, ali da uvijek zna
da će u svim svojim letovima imati nekog da ga ponese, pogura i dočeka u
zagrljaj, onaj sa početka priče.
Jer, ♯kumavolikumče
