Došao je iznenada u naše živote, izborio se junački da bude dio njih i već godinu dana, par mjeseci i nešto sitno dana zauzima bitno mjesto. Donio nam je neke nove titule, koje su nas navele da razmišljamo o životu i da damo sebi i njemu neka obećanja. On je postao moje kumče i moj razlog da rado obilazim odjele sa igračkama i slikovnicama (mada mi to nije bilo strano ni ranije), da se igram u pijesku, trčim, pjevam i vrištim, kao da sam ponovo dijete, a negdje u dubini svoje duše to sam i ostala.
Uz njega sati idu brzo, dinamično, galopiraju, ali ne kraj nas, jer vrijeme koje provedem s njim nije nikada izgubljeno, Uz njega se uči, uz njega se voli. Uz njega ne dolaze uputstva za upotrebu, ali je tako jednostavan.
"Volite me, voljeću i ja vas", kao da poručuju njegove oči, boje nebeskih daljina. I zaista, ono što on najbolje zna jeste da voli.
Voli mali junak naših života sve oko sebe. Onda volim i ja. Volimo da diramo dugi niz četinara koji čine živu ogradu u centru našeg grada, da nas mekane iglice golicaju po prstima i da se smijemo tom veličanstvenom osećaju.
Otkad je prohodao, ni jedna prepreka za njega nije nepremostiva i raduje ga svaki pređeni stepenik kao jedna osvojena tvrđava. Raduje ga i opalo lišće, i ono još zeleno koje ponosno odolijeva naletima jeseni.Bitno je samo da dođe u njegove ruke i da oživi, pretvori se u igračku koja će ga zabavljati bar neko vrijeme.
Naš zlatni dječak sada istražuje svijet. voli da sluša kako voda žubori u fontani, voli da uzme slušalicu sa telefonske govornice i prisloni uz svoje uho (slušalica je duplo veća od njegove glave), voli da gleda izvlačenje brojeva u kockarnici pored parka (stojeći u parku), da ganja kuce, mace i ptičice.
Najveličanstvenije je bilo gledati kako po prvi put dodiruje mačku, prolazi prstima kroz njeno krzno i smije se, smije skupljenih očiju, ponosan na sebe i uzbuđen, jer je konačno dodirnuo to malo četvoronogo biće.
Dodirom on najljepše voli. I zato moramo sve da opipamo...
Dodirima svojih ruku on šalje najljepše poljupce, najljepše grli. A kada zagrli, svoje mekane obraščiće nasloni na vaše, diše mirno znajući da je tu siguran i očima traži priliku za po koji sljedeći nestašluk, onaj sitni, dječiji, bezazleni.
On je sada samo to, dijete, čovjek u malom, ali zaista čovjek, koji voli onako iskreno, kome nije bitno kakvu odjeću imate, kakvu šminku (sa njom će čak teže preoznati), nego samo da zakoračite u carstvo igračaka koje je izgradio na podu, jer tamo on pripada. U njegovom carstvu se samo voli i tamo rastu dobri ljudi.
Takav će i Zlatni dječak čovjek da bude. Ljubav koju nosi u svom srcu ne može nestati, a mi sa titulama ćemo paziti da carstvo igračaka prenesemo u realan svijet: da caruju ljubav, prijateljstvo i čovječnost.
D. voli te tvoja kuma, počastvovana ovom titulom!
Nema komentara:
Objavi komentar